Što je UNESCO svjetski geopark?
UNESCO svjetski Geoparkovi su jedinstvena geografska područja gdje se geološkim lokalitetima i krajolicima od međunarodnog značaja upravlja holističkim konceptom zaštite, obrazovanja i održivog razvoja.
Glavni cilj UNESCO svjetskog Geoparka je istraživanje, razvoj i povezivanje geološkog bogatstva sa svim ostalim dijelovima biološke, kulturne i nematerijalne baštine tog područja.
UNESCO svjetski Geoparkovi daju ljudima osjećaj ponosa svoje regije, jačanje identiteta područja gdje žive te podižu svijest o važnosti geološke baštine.
UNESCO svjetski geopark
UNESCO-ov rad sa Geoparkovima započeo je 2001. godine potpisom Sporazuma o suradnji između UNESCO-vog Odjela za znanosti o Zemlji i Europske mreže Geoparkova.
Na plenarnoj sjednici 38. Generalne skupštine UNESCO-a dana 17. studenog 2015. godine u Parizu, 195 država članica UNESCO-a ratificiralo je stvaranje novog međunarodni programa – UNESCO svjetski Geoparkovi.
Zaštita / Edukacija / Održivi razvoj
Geoparkovi štite različite geološke osobitosti te istražuju i promiču nove načine i metode zaštite. Uprave geoparkova osiguravaju različite mjere zaštite u suradnji sa sveučilištima i znanstvenim ustanovama te raznim upravnim tijelima lokalnih zajednica.
Geoparkovi organiziraju različite aktivnosti te pružaju logističku potporu za prijenos različitih saznanja iz područja geoznanosti i znanosti o okolišu prema javnosti. To postižu kroz zaštitu i promociju geospomenika, osnivanjem muzeja, informacijskih centara, izradom staza, izdavanjem edukativnih materijala i na druge načine.
Geoparkovi potiču znanstvena istraživanja te potiču dijalog između geoznanstvenika i lokalnih zajednica.
Glavni način poticanja ekonomije i održivog razvoja parkova je kroz geoturizam. Geoparkovi svojim aktivnostima privlače veći broj posjetitelja i omogućuju pokretanje različitih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje doprinose socio-ekonomskom razvoju zajednice.
Europska mreža geoparkova je utemeljena 2000. godine, a osnivači su bili četiri geoparka iz Francuske (Reserve Géologique de Haute Provence), Njemačke (Vulkaneifel Geopark), Grčke (Petrified Forest of Lesvos) i Španjolske (Maestrazgo Cultural Park). Trenutno se u Europskoj mreži nalazi 74 geoparkova iz 24 zemlje diljem Europe.
Ciljevi organizacije su promocija geološke baštine, zaštita geološke raznolikosti, i potpora ekonomskog razvoja teritorija geoparkova te ponajviše razvoj turizma.
Mreža je ponajviše fokusirana na promociju geoparkova i njihove prirodne i kulturne baštine što je vrlo bitno za područja koja geoparkovi obuhvaćaju. Sudjelovanje lokalnih zajednica je vrlo bitno za uspjeh mreže.
Karta Europske mreže geoparkova
„Geoparkovi nisu samo slika stijena- oni su i slika ljudi. Presudno je da budu uključeni- želimo vidjeti što je više moguće ljudi da se uključuju u geologiju prostora. Naš cilj je povećanje geoturizma(…) u korist lokalne ekonomije te da ljudi shvate evoluciju njihovog lokalnog krajolika.“(Chris Woodley-Stewart, geopark menadžer, Sjeverni Pennines AONB, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Prva konferencija geoparkova je održana u Pekingu, u Kini, u lipnju 2004. godine.
U listopadu 2004. europska mreža geoparkova je potpisala ugovor sa odjelom za Zemljine znanosti UNESCO-a za procesuiranje aplikacija diljem Europe za priključenje globalnoj mreži geoparkova. Za Europu je već osnovan ugovor koji služi kao mehanizam za integraciju nacionalnih geoparkova u europsku mrežu geoparkova. Novi članovi koji se priključe europskoj mreži geoparkova automatski se priključuju globalnoj mreži geoaparkova.
Mreža dobavlja sredstva za aktivnu kooperaciju između geoparkova diljem svijeta. Pod okriljem UNESCO-a i preko izmjena partnera globalne mreže geoparkova, važna nacionalna geološka mjesta pojačavaju prepoznavanje i korist diljem svijeta, te razmjenu znanja, iskustva i ostalih mogućnosti iz ostalih geoparkova.
U okviru globalne mreže geoparkova , geološko baština i naslijeđe su na raspolaganju ljudima i povezanim sa širim aspektima prirodne i kulturne baštine.
Trenutačno su u obitelji globalne mreže geoparkova 100 geoparka iz 29 zemalja. Popis možete naći ovdje, a locirati ih možete i preko donje karte.
Hrvatska vlada je Papuk proglasila zaštićenim područjem 1999. godine zbog iznimne geološke, biološke i kulturne raznolikosti, koja se rijetko može naći na ostalim hrvatskim područjima. Od proglašenja Parka prirode Papuk, njegovo vodstvo je prepoznalo veliku vrijednost njegova geološkog nasljeđa te se rodila ideja o pridruživanju Europskoj mreži geoparkova. Dokumentacija za prijavu je izrađena zajedničkim naporima Parka prirode Papuk, Hrvatskog geološkog instituta te Sveučilišta u Zagrebu. Park prirode Papuk podnio je prijavu za prijem u Europsku mrežu geoparkova u rujnu 2006.
Delegacija koja je nakon toga posjetila Papuk dala je vrlo povoljno izvješće. Kao posljedica toga, u rujnu 2007. godine na sedmoj sjednici Europske Mreže Geoparkova kojoj je domaćin bio škotski park North West Highlands Papuk je postao prvi hrvatski geopark i 30. član europske mreže te član UNESCOve svjetske mreže geoparkova.
Status geoparka podiže svijest o važnosti zaštite geološke baštine i pridonosi promociji lokalnih i regionalnih proizvoda, obrta, događaja, festivala, lokalne tradicije te ugostiteljstva.
Geopark je prilika da posjetiteljima pokažemo mjesta koja pričaju priču o planetu Zemlji staru 600 milijuna godina.
Slavonsko gorje kojem pripada i Papuk smjestilo se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske između dviju velikih rijeka – Save i Drave. Površina Papuk UNESCO svjetskog geoparka je 524 km2, sa visinskim razlikama između 180 pa sve do 953 metra i predstavlja područje sa izuzetnom geološkom raznolikošću i kompleksnom evolucijom.
U svom centralnom dijelu Papuk je građen od pre-variscijskih, variscijskih i alpinskih metamorfnih i magmatskih stijena. Smatra se da se taj kompleks zvan “Tisijska megajedinica” odlomio od južnog ruba Europske ploče i u svojoj evoluciji došao do sadašnjeg položaja.
Mezozojske stijene Papuka predstavljene su donjotrijaskim klastitima i karbonatima srednjeg trijasa. Srednjotrijaske karbonatne sedimente karakteriziraju brojni krški fenomeni kao što su ponikve, spilje kaverne, izvori. Ujedno naslage karbonata predstavljaju najznačajniji vodonosnik ovog dijela Slavonije.
Razvoj kenozoika na Papuk usko je vezan za evoluciju Panonskog bazena kada se uslijed izdizanja i spuštanja morske razine mijenjala slika i okoliš naše planine. O toj davnoj prošlosti svjedoče nam naslage taložene u jezerima i morima te pronađeni fosili nekad živućih organizama u stijenama.
