U samom srcu Papuka, na 475 m nadomorske visine, smjestio se biser slavonskog gorja – Jankovac.
Ta gorska dolina puna svježine i romantike oduvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom Park – šumom.
Svako godišnje doba na Jankovcu priča svoju priču bojama, zvukovima, šumom slapa, mirisima, tišinom… životom. U čarobnom zelenilu šume postoji biser s dva jezera. U svakom kutku bujne vegetacije krije se dom m nogobrojnih vrsta ptica, leptira i divljači.
Prošećite jedinstvenim prirodnim skladom i ljepotom, uživajte u ovom neprocjenjivom daru prirode tijekom cijele godine. Doživite djelić iskonske, netaknute prirodne oaze.

Istražite ju na dva kotača, najmom brdskih ili električnih bicikala ili se odvažite zaploviti kanuima i prepustite se mašti potaknuti bajkovitim prizorima koje pruža ova slavonska idila.

Počastite se nekim od tradicionalnih specijaliteta u Planinarskom domu i sve ovjekovječite fotografijom ispred veličanstvenog prizora koji pruža 35 metara visok slap Skakavac, jedinstvenog na području Slavonije.

Uvjerite se zašto iz godine u godinu sve više posjetitelja prepoznajte Park šumu Jankovac kao turistički hit na kontinentu.

Čaruga - heroj ili razbojnik

Krajem Prvoga svjetskoga rata, Papuk postaje dom zelenoga kadra, dezerterskih skupina koje su se počele vraćati s frontova diljem Europe, nevidjevši više cilj daljnjih ratnih operacija. Jedna od ličnosti takvoga profila, bio je Jovan Stanisavljević Čaruga, rodom iz mjesta Bare kod Orahovice. Za razliku od svojih suučesnika u zločinima koje je vršio po Slavoniji, Čaruga je bio vrlo bistar i, za ono vrijeme, učen te načitan čovjek. Premda ga povijesni izvori bilježe kao proračunatog i spretnog kriminalca koji se postavio na čelo bande zvane Kolo gorskih tića, narodna predaja u njegovom liku bilježi heroja, osobu koja je pljačkala zemljoposjednike i lokalne gospodarstvenike te davala dio plijena siromašnima. Kupujući tako naklonost lokalnoga seljačkog stanovništva, Čaruga je uspijevao vršiti diverzantske akcije i pljačke godinama, priskrbljujući si materijalna dobra kako bi mogao početi živjeti mirnijim životom. Skrivao se pod nekoliko lažnih imena, zamećući trag za svojim zločinima te je vodio dvostruki život, onaj podmukloga tata koji hara slavonskim selima i onaj lojalnog građanina iz Vinkovaca koji odlazi na liječenje u Zagreb i postaje vojni nabavljač, ugledni trgovac. I nakon njegova uhićenja, morao je proći izvjestan broj dana prije nego je priznao vlastiti identitet. Zbog svojih nedjelja Jovan Stanisavljević Čaruga osuđen je na smrtnu kaznu vješanjem koja je izvršena 27. veljače 1925. godine u Osijeku. Neposredno prije pogubljenja izgovorio je poznatu rečenicu: „Zbogom narode, Čaruga putuje!“ Njegovo posljednje počivalište nalazi se na groblju sv. Ane u Osijeku.

Maksim Bojanić

Tijekom druge polovice 19. stoljeća papučkim krajem hajdukovao je Maksim Bojanić. Odmetnuo se u šume Papuka nakon što je odbio poziv u vojsku, skupivši oko sebe bandu. Stvorio je i mrežu odanih ljudi među okolnim seljacima koje je potkupljivao, stoga je bilo gotovo nedostupan državnim vlastima. To je razlog zašto su se oko njegovoga lika počele plesti legende o neuhvatljivom i nesavladivom junaku, zaštitniku sirotinje i seljaka. S obzirom da je često bježao pred žandarima, morao je pronaći utočište. Za to mu je često poslužila špilja na Jankovcu koja i danas nosi njegovo ime. Jedanaest godina izbjegavao je tako kraljevsku žandarmeriju, a skončao je u jednom vatrenom okršaju. Mjesto posljednjeg počinka danas mu je nepoznato.