Ružica grad se nalazi na sjeveroistočnim padinama Papuka, na 418 m nadmorske visine, iznad sela Duzluka, a nekoliko kilometara od gradića Orahovice. Predstavlja najveći sačuvani fortifikacijski kompleks na području Slavonije, a među najvećima je u Hrvatskoj.

Grad Ružica nalazi se na strateškom položaju s kojeg se može kontrolirati veliki dio slavonske Podravine, a neposredno uz Grad prolazi komunikacija iz Podravine u Požešku kotlinu (cesta Kutjevo-Orahovica). Zbog toga je imala veliku važnost s turbulentnim zbivanjima kasnog srednjeg vijeka (12-15 st.).

Samo ime Ružica grada nije do kraja istraženo. Neki autori ga dovode u vezu s divljom ružom i imenom obližnjeg sela Duzluk (turski duzem - cvjetni, ružin djevojački ukras), dok drugi smatraju, što je vjerojatnije, da je ime preuzeto od Raholcza, a to je bio srednjovjekovni naziv za Orahovicu, jer je u vrijeme srednjeg vijeka grad Ružica pripadao vlastelinstvu Orahovica. To vlastelinstvo se u pisanim izvorima prvi put spominje 1228. godine. Sama utvrda se prvi put spominje 1357. god. kao kraljev posjed, a kasnije je bila u vlasništvu raznih velikaša, među kojima se ističu Nikola Kont, Lovro Iločki, Ladislav More, brača Pomanicki i drugi.

Ružica grad, kao i cijela okolica, pod tursku vlast dolaze 1543. godine. Kroz cijelo vrijeme turske vlasti ovdje je bila smještena vojna posada. Vjerovatno su neko vrijeme (osobito u 17. stoljeću) ovdje boravili požeški sandžak-begovi, pa se u nekim dokumentima spominje Orahovački sandžak, no radi se samo o drugom sjedištu Požeškog sandžaka.

Godine 1687. turci zauvijek napuštaju Orahovicu. U prvom detaljnom popisu Slavonije iz 1698. godine se dosta detaljno opisuje grad Orahovica. Stanje u kojem se nalazilo je derutno, no još uvijek pogodno za upotrebu.
U 18. stoljeću je nastupilo razdoblje stabilnosti i države sa jakom centralnom vlašću, pa utvrde srednjovjekovnog tipa gube svoje značenje. Tako se dogodilo i sa Ružica gradom. Od 18. do 20 stoljeća su se izmjenili brojni vlasnici posjeda Orahovica, a sastavni dio tog posjeda je bio i Ružica grad. Među ostalim vlasnicima su bili i barun Cordua, barun Fleischmann, grofovi Pejačevići, Dimitrije Mihalović i barun Gutman.

Poznati povjesničar Đuro Szabo kaže: "Upita li tko, što je zapravo Ružica, ne može se mu se to jednom riječju kazati. Grad (Burg) nije, nije ni dvor (Schloss), a nije ni tvrđa (Festung), već je sve troje skupa". Ružica grad ima oblik elipse, a sastoji se od jakog ulaznog braniča, gradske kapele, srednjeg dijela grada, peterokutne utvrde te debelih zidova koji opasuju grad. Grad je spoj surove gradnje čvrstih, debelih zidova i kula i nježne filigranski lijepe kamene plastike koja je ukrašavala životni prostor unutar zidina - "ljepotica i zvjer u jednome".
Do grada Ružice moguće je doći laganom šetnjom kroz šumu iz pravca Orahovačkog jezera, poznatog izletišta lokalnog pučanstva i planinara. Ispod same Ružice nalazi se prirodno uzvišenje koje predstavlja pravi vidikovac sa koga se za lijepog vremena može vidjeti veliki dio panonske ravnice.