Starije željezno doba na ovom prostoru približno traje između 750. i 300. godine prije Krista. U većem dijelu Europe, pa tako i u sjevernoj Hrvatskoj, u to vrijeme zapažamo pojavu širokog kompleksa halštatske kuture. Osnovne značajke te kulture su prva ekstenzivna proizvodnja i uporaba željeza na prostoru Europe i društvena struktura kojom dominira sloj ratničke aristokracije predvođen nekom vrstom knezova.

U tom razdoblju nastaju veća središta u obliku utvrđenih naselja koja dominiraju određenim prostorom i koja postaju sjedišta lokalnih vladara. Njihova moć i bogatstvo ležali su u kontroli trgovačkih puteva kojima su sirovine odlazile prema naprednim sredozemnim kulturama, prvenstveno Grčkoj i Italiji, a odakle su dolazili skupocjeni predmeti vrhunske zanatske izrade dotada neviđeni na prostoru srednje Europe. Isto tako snaga pojedinih zajednica i njihovih vladara u utvrđenim sjedištima ovisila je i o kontroli nad prirodnim resursima kao i o ratničkoj moći koja je bila stup čitavog društva.

Na prostoru sjeverne Hrvatske, odnosno Slavonije, fenomen halštatske kulture obilježava kulturna grupa Martijanec-Kaptol. Jedan od najznačajnijih lokaliteta ove kulture nalazi se iznad Kaptola kod Požege. Osnovna značajka ove kulturne grupe je sahranjivanje istaknutih članova društva u velike grobne humke - tumule. Iako je zadržano spaljivanje pokojnika koje je bilo osnovni grobni ritual i kasnog brončanog doba na ovom području, značajna promjena društvene strukture ogleda se u monumentalnim grobnim konstrukcijama čija je izrada zahtijevala čvrstu hijerarhijsku društvenu organizaciju i goleme količine uloženog rada.

Na ovom lokalitetu za sada su ustanovljene dvije takve nekropole pod tumulima i jedno veće naselje. Posebna vrijednost nalazišta u Kaptolu su keramičke posude. Jedinstvenih su oblika i čudesnih ukrasa i predstavljaju jedne od najljepših primjeraka svog vremena u čitavoj Europi.

Većina finih posuda prevučena je sjajnim slojem grafita što im daje poseban, metalni sjaj. Upravo rudnik grafita koji se iskorištavao još 60-ih godina 20. stoljeća, predstavljao je jedan od važnih temelja bogatstva i moći kaptolskih kneževa.

Svakako najpoznatija i daleko najljepša forma koju nalazimo u kaptolskim grobovima su žare ukrašene bikovskim protomama. Iako nisu savršene izrade i pokrivene su jednostavnim geometrijskim ukrasima ovi primjerci odišu jedinstvenom ljepotom koja nije ponovljena nigdje u Europi tog vremena. Upravo ovaj primjerak nađen je sondiranjem nekropole na Gradci na kojoj su sustavna istraživanja upravo započela. Ljepota ove žare samo je nagovještaj onoga što nas još čeka pod kaptolskim kneževskim tumulima.