Ime izletišta Jankovac kao i Jankovačkih jezera veže se za ime grofa Josipa Jankovića, vlasnika tada brojnih posjeda od Voćina do Virovitice. Taj zaljubljenik u prirodu dolazi sredinom 19. stoljeća na svoj posjed odlučivši svoje zrele godine provesti uređujući jednu lijepu dolinu blizu vrha Papuka.

Ovdje je prvo sagradio lovački dvorac, potom uređuje dva protočna jezera, kako za uzgoj pastrva, tako i za vodoopskrbu vodopada u najnepovoljnijim hidrološkim razdobljima. Da je grof potpuno uspio svjedoči tridesetmetarski vodopad koji se ruši u kanjon Kovačica. Nešto uistinu za to podneblje nezamislivo. Grof Josip Janković je sahranjen, po njegovoj želji, u spilji iznad jezera s kojeg se mjesta pruža divan pogled na njegovu dolinu i na stogodišnje šume bukve koje ga okružuju.

Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.

Prilazi Jankovcu lijepi su i ugodni , uz živahne potoke i u sjeni stabala. Do Jankovca vodi cesta Velika - Jankovac , a moguće je doći i pješke brojnim planinarskim stazama. Park-šuma Jankovac sadrži brojne izuzetne prirodne fenomene za koje je najzaslužnija karbonatna podloga. Vapnenci čine karbonatnu ploču debelu oko 100 metara na kojoj se jasno očitava krška morfologija. Najčešće se nalaze ponikve promjera 10-40 m, tipična krška vrela, a za Jankovac su karakteristične dvije manje spilje. Bikarbonatom zasićena voda formirala je sedrenu barijeru visine 30 m preko koje se preljeva simbol Jankovca - "jankovački slap". Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.

Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze sastojina prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m. Jankovačka šuma opasana je sa zapada i istoka planinskim kosama, s juga zatvara strminu koja mjestimično prelazi u okomitu stijenu, a otvorena je prema sjeveru, gdje završava okomitom stijenom visokom 40 m, ispod koje protječe potok Kovačica. U stijeni iznad jezera, u prirodnoj poluspilji, nalazio se mramorni sarkofag grofa pl. Josipa Jankovića, s natpisom na mađarskom i crkvenoslavenskom jeziku, a nešto više iznad groba smještena je uska i mračna, oko 20 m duga Maksimova spilja, nazvana po nekadašnjem hajduku Maksimu Bojaniću. O nekadašnjim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci starih nadgrobnih spomenika.

Centralni dio park-šume, odnosno glavni prostor okupljanja svih posjetilaca i izletnika je planinarski dom osječkih planinara s velikom livadom ispred. Prvi dom je izgrađen 1934. god. i proširen 1940. god. No kako je za vrijeme rata posve uništen, planinari ponovo 1951. god. grade novi dom, koji 1987. god. teško strada u požaru. Već iste godine nastaje novi, koji je opet tijekom Domovinskog rata oštećen. Danas je dom obnovljen i u punoj je funkciji. Južno od doma nalaze se dva umjetna jezera, stepenasto jedno iznad drugog, koja ispunjuju gotovo čitavu dolinu. Okolna stoljetna stabla odražavaju se na površini jezera što gorskoj dolini daje poseban ugođaj.
Svojim položajem, a i svim značajkama koje imaju visoku obrazovnu i turističku vrijednost park-šuma Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk koje ne biste smjeli propustiti vidjeti.