Na području Uprave šuma Našice Park prirode obuhvaća površinu od 155 km2 .Prostire se na dijelu površina šumarija Voćin, Ćeralije, Drenovac i Orahovica. Zauzima gotovo cijele gospodarske jedinice Djedovica-Trešnjevica, Sekulinačka planina, Drenovačka planina, Pušinska planina, Kokočka planina i Orahovačka planina te manji dio g.j. Jovanovica.
Na području Uprave šuma Požega Park prirode "Papuk" obuhvaća površinu od 157 km2, a NPŠO "Duboka" kojim gospodari Šumarski fakultet Zagreb ima površinu od 7 km2. Poljoprivredne površine su 17 km2. Prostire se na dijelu površina šumarija Kamenska, Velika i Kutjevo. Zauzima gotovo cijele gospodarske jedinice Zapadni Papuk Zvečevački i Južni Papuk, veći dio g.j. Južna Krndija Kutjevačka te manji dio gospodarskih jedinica Zapadni Papuk Kamenski i Poljanačke šume.
Od vrsta dominira u omjeru smjese bukva s 47 %, zatim kitnjak s 34 %, jela 6 %, grab 5 % i ostale vrste s 8 %. To su sve autoktone vrste. Unošenih stranih vrsta ima malo i to su kulture smreke, crnog i običnog bora, duglazije, borovice, ariša i bagrema. Smreka i borovi prirodno se šire.

BILJNE ZAJEDNICE

1. Panonsko bukovo - jelova šuma (Abieti - Fagetum pannonicum Rauš 1969.)
Ekološki uvjeti koje jela zahtijeva u ovom arealu na Papuku prisutni su u optimalnim vrijednostima od nadmorske visine 500 do 900 m. To su prosječne godišnje količine padalina od 1250 mm i njihov pravilan raspored, relativna vlažnost zraka oko 78 %, te srednja godišnja temperatura od 8,9 °C.
Šuma bukve i jele dolazi u sjeverozapadnim višim dijelovima Parka. Razvijena je na matičnoj podlozi tinjčevih škriljavaca i granita te na distrično smeđem humoznom i tipičnom tlu i rankeru regolitičnom i posmeđenom. Panonska šuma bukve i jele pokazuje tendenciju proširenja svog areala.
U sloju drveća dominira bukva, dok jela dolazi više pojedinačno i u manjim grupama. U sloju grmlja (koji je oskudan zbog gustog sklopa) svojstveni su obični likovac, božikovina, širokolisna kurika, lijeska i bazga, dok u sloju prizemnog rašća dolaze vrlo brojni mezofilni elementi (od neutrofilnih režuhe, lazarkinja, šaševa … do acidofilnih bekica, runjike).

2. Šuma gorskog javora i običnog jasena (Chrysanthemo macrophylli - Aceretum pseudoplatani Ht. 38.)
Ova asocijacija dolazi u fragmentima u okviru visokogorskog pojasa (iznad 700 m), u arealu panonske bukovo - jelove šume. Razvija se u uvalama i najvišim stranama.
Osnovna ekološka obilježja su dugo zadržavanje snijega i pojačana vlažnost tla sa dosta dušika. Tla su svježa, humusna i dublja s jasno izraženim umbričnim humusno akumulativnim horizontom. Zbog toga se ova zajednica najčešće razvija na rankeru posmeđenom i regolitičnom, na distričnom smeđem humusnom tlu, a nešto manje na koluviju distričnom. U sloju drveća pridolaze gorski javor, obični jasen, planinski brijest, jela i bukva, a u sloju grmlja crna bazga, lijeska, malina, kupina, likovci, pomladak jasena, javora i jele, dok u sloju prizemnog rašća dominiraju nitrofiti.

3. Brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvale - Fagetum sylvaticae Ht. 1938.)
Ova klimazolna zajednica rasprostire se u visinskom pojasu od 250 do 800 m.n.v., između kitnjakovo-grabovih i bukovo-jelovih šuma. Na nižim visinama zauzima sjeverne strane i uvale, dok u višim zauzima prisojne strane. Predstavlja klimatogenu zajednicu u kojoj je bukva u svom optimumu i ima veliku gospodarsku vrijednost. Razvija se na različitim matičnim podlogama (kvarcitu, tinjčevim škriljavcima, filitima, gnajsevima, glinovitim naslagama i manjim dijelom vapnencima).
Kao rezultat heterogenosti litološke podloge ova zajednica javlja se na većem broju tipova tala i to većinom distrično smeđem (tipičnom i lesiviranom) tlu, lesiviranom tipičnom tlu, eutričnom smeđem tlu, posmeđenoj rendzini te distričnom i karbonatnom koluviju.
U sloju drveća dominira bukva, a još pridolaze kitnjak, gorski javor, mliječ, divlja trešnja, lipa i grab. Sloj grmlja slabo je razvijen, a uz granicu sa arealom zajednice bukve i jele ubacuju se grmovi jele. U višim dijelovima javlja se božikovina. U prizemnom sloju ističe se vrlo velika brojnost vrsta, dominiraju neutrofilni elementi, a posebno je karakterističan proljetni aspekt. Ima facijesa sa medveđim lukom.

4. Šuma bukve s bekicom (Luzulo - Fagetum sylvaticae Mausel 1937.) Ova acidofilna bukova zajednica dolazi na najstrmijim grebenima koji su pod stalnim utjecajem ispiranja i erozije. Asocijacija dolazi na matičnoj podlozi tinjčevih škriljavaca i kvarcita uglavnom na distričnom smeđem plitkom tlu. Tla su suha i skeletna, a pH se kreće između 4,5 - 6. U zajednici potpuno prevladavaju stabla bukve koja su loše kakvoće. U sloju grmlja također dolazi bukva dok je na otvorenijim dijelovima primjetan prodor kupine i paprati. U sloju prizemnog rašća prisutni su acidofilni elementi bukovih šuma. Sloj mahova je bujan i bogat vrstama.

5. Submontanska šuma bukve s tepavičastim šašem (Carici pilosae - Fagetum sylvaticae Pelcer)
Ova zajednica dolazi u sjeverozapadnim prigorskim dijelovima Parka. Ona je uvjetovana litološkom podlogom jer dolazi samo na lesu i lesolikim sedimentima. Na navedenim lokalitetima dolazi na lesiviranom tipičnom i eutričnom smeđem lesiviranom tlu na lesolikim sedimentima. U sloju drveća prevladava bukva, a pridolaze još kitnjak i gorski javor te grab. Sloj grmlja je osrednje razvijen, a u njemu obilnije pridolaze bazga i lipa. Sloj prizemnog rašća je dobro razvijen i u njemu prevladava trepavičasti šaš.

6. Ilirska šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedio - Carpinetum betuli Horv. 1938/Borh. 1963) Ovo je klimatogena zajednica nižih dijelova Parka koja zauzima blage padine i zaravni. Razvija se na distrično smeđim - lesiviranim tlima, eutrično smeđim tlima i koluvijima. Mezofilnog je karaktera. U sloju drveća dominira grab, a kitnjak ima široki raspon učešća u omjeru smjese. Pridolaze još klen, trešnja, kruška, cer i lipa. Sloj grmlja osrednje je razvijen, a dominiraju lijeska i kupina. Sloj prizemnog rašća dobro je razvijen i bogat vrstama, a dominiraju mezofilne vrste.

7. Šuma hrasta kitnjaka s vlasuljom (Festuco - Quercetum petraeae Jank. 1968./Hruška 1974)
Šuma pridolazi uglavnom na južnim ekspozicijama, grebenima i izloženim stranama u zoni kitnjakovo-grabovih i bukovih šuma te se penje preko 700 m.n.v.
Isključivo je termofilnog karaktera, a razvija se na matičnoj podlozi gnajsa, tinjčevih škriljavaca i dolomita na distričnim smeđim tipičnim i lesiviranim tlima, na smeđem tlu lesiviranom na dolomitu, a rjeđe na distričnom koluviju. Tla su suha, ispranog površinskog horizonta, skeletoidna.
Za ovu zajednicu značajno je da u sloju drveća dominira kitnjak i potpuno izostaje grab. U sloju grmlja dolaze crni jasen i brekinja, dok se mjestimice ubacuje gust mladik lipe, bukva, javora i jasena. Uz rubove odsjeka u najvišim dijelovima i iznad dubljih jaraka ubacuju se grmovi jele. U sloju prizemnog rašća dominiraju acidofilno-termofilni elementi kitnjakovih šuma

8. Šuma hrasta kitnjaka s bekicom (Luzulo - Quercetum petraeae Hill. 1932/Pass 1963.) Zajednica se razvija na distričnom rankeru te na distričnim kambičnim tlima plitkim i srednje dubokim na litološkoj podlozi gnajsa, tinjčevih škriljavaca i andezita. Tla su suha i skeletna, ekstremno kisele reakcije. Areal zajednice je diskontinuiran, zauzima strme grebene i izložene padine na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim ekspozicijama. Ima acidotermofilni karakter i siromašna je vrstama. U sloju drveća uz kitnjak mogu biti primješani lipa i bukva dok je sloj grmlja uglavnom slabo razvijen. U sloju prizemnog rašća dominiraju izrazito acidofilni elementi i mahovi.

9. Šuma hrasta medunca i crnog jasena (Orno - Quercetum pubescentis Klika 1938. Gajić 1955.)
Ovo je azonalna edafski i reljefno uvjetovana zajednica koja predstavlja paraklimaks vegetacije na izloženim grebenima na kojima je izbila karbonatna litološka podloga. Dolazi iznad Velike do Radovanaca te ispod samog najvišeg vrha Papuka (953 m) na zapadnom grebenu.
Razvija se na rendzinama karbonatnim i posmeđenim. Kako se tlo postupno produbljuje prelazi ova zajednica u zajednicu hrasta kitnjaka i običnog graba. U sloju drveća prevladavaju medunac, cer i crni jasen, a pridolaze bukva, trešnja i klen. Sloj grmlja je obilan i bogat vrstama, kao i sloj prizemnog rašća, a dominiraju termofilni i bazofilni elementi.

10. Šuma crne johe s drhtavim šašem (Carici brisoides - Alnetum glutinosae Horv. 1938.)
Ova zajednica razvija se uz potoke na aluvijalno-koluvijalnim pjeskovitim i glinovitim tlima koja su bogata dušikom. Kako se teren postupno diže prelazi ova zajednica u zajednicu hrasta kitnjaka i običnog graba. Za razvoj ove azonalne zajednice presudnu ulogu ima tekuća voda.
U sloju drveća dominira joha, a ponekad su joj primješani gorski jasen, crna topola i bijela vrba. U sloju grmlja dolaze bazga i kupina, a u prizemnom sloju dominiraju nitrofiti, a značajno je i veliko učešće drhtavog šaša.

11. Šuma sladuna i cera (Quercetum frainetto - cerris Rudski 1949) Šuma pridolazi u jugoistočnom području parka i zauzima zapadnu granicu svoga areala. Prema flornom sastavu predstavlja mezofilnu varijantu gdje je uz sladun i cer značajan udio graba, klena i šumske trešnje. Sloj grmlja i prirodnog rašća vrlo je bogat i prevladavaju acidofilni i termofilni elementi, a zastupljene su pašnjačke, nitrofilne i ruderalne vrste. Sladun je rijetka šumska vrsta u Hrvatskoj i jedino na padinama južne Krndije zauzima veće površine.