Skupina mladih mađarskih biologa Mađarske Akademije znanosti, Mađarskog prirodoslovnog muzeja i Eotovos Lorand Sveučilišta iz Budimpešte mr.sc. Gellert Puskas, dr. sc. Kirill Mark Orci i dr. sc. Gergely Szovenyi od 2008. godine provode istraživanja skakavaca na travnjacima i otvorenim šumskim staništima Parka prirode Papuk. Tijekom istraživanja zamijetili su i veći broj ivanjskih rovaša, vrste guštera koja je također rijetka u Mađarskoj. Ivanjski rovaš je najmanji gušter u Hrvatskoj - ukupna dužina tijela (s repom) rijetko doseže 13 cm, a tijelo (bez glave i repa) mu je dugo tek 2-5,5 cm. Za razliku od ostalih guštera ima noge koje izgledaju premaleno s obzirom na tijelo. Na očima mu nedostaju kapci. Gornja strana tijela je smeđa, a može biti i sivomaslinasta s metalnim sjajem, a na bokovima ima tamnu prugu. Hrani se svim vrstama člankonožaca (kukcima, paucima...). Obitava na travnjacima, otvorenim i svijetlim šumama i na rubovima šuma. Većinu vremena provodi na ili u blizini tla. Obitava na staništima s dosta listinca u koje se može relativno brzo sakriti jer slabo trči.

U Europi je ugrožen zbog uništavanja staništa – pošumljavanjem ili širenjem poljoprivrednog zemljišta. U Hrvatskoj je dosad zabilježena u okolici Iloka i na obroncima Fruške gore, a postoji i stari zapis (iz 1851.) s područja Donjeg Miholjca. Ovako vrijedan nalaz rijetke vrste životinja na području Turjaka, Mališčaka i Pliša ponovno je potvrdilo izuzetnu biološku vrijednost ovog područja Papuka u neposrednoj blizini Velike.